Home

PROMOCIJA KNJIGE MUSINA JAMA - Frankfurt

 

 

U Svečanoj sali Generalnog konzulata Crne Gore u Frankfurtu na Majni u subotu 17 marta 2018 godine upriličena je promocija knjige „Musina jama", autora Ćamila Ramdedovića iz Petnjice.  O knjizi su govorili Fajiz Softić književnik iz Luxemburga, Dino Burdzević-književnik iz Frankfurta, Rifat Stanković - pisac poezije iz Frankfurta, Dejan Vuković-poklonik književnosti iz Frankfurta i autor knjige, gospodin Ćamil Ramdedović.
Promocija je izazvala veliko interesovanje, pa je svečana sala Generalnog konzulata CG bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

Pripremio: Osman Destanovic

Na početku promocije moderator programa gospodin Osman Destanović pozdravio je prisutne goste pridošle iz Podgorice, gospodina Predraga Mitrović, direktora Uprave za dijasporu Crne Gore, Genralnog konzula CG u Frankfurtu gospodina Branislava Karačića i osoblje konzulata, te mnogobrojne prisutne poklonike knjige i drobre pisane riječi.

 

 

 

 

 

 Po prestavljanju promotera slovo o knjizi prvi je dao književnik Dino Burdzević.

Kazivanje o knjizi gospodin Burdzević započeo je čitanjem dijela knjige koji opisuje izvor rijeke na kome su žene prale vunu i rublje, te pronašle zlatni nakit koji je tu izronio iz zemnih dubina.

"Nema sigurno kraja na svijetu da nema svoje mitove i legende, od mjesta do mjesta, od grada do grada. Bilo bi dobro da svaki grad ili regija ima po jednog čovjeka kakav je Ćamil Ramdedović i da se napravi jedna mapa nih. Sigurno bi bilo interesantno i za historiografiju, ali i za očuvanje identiteta. Imam jednog prijatelja koji mi je na pitanje odakle je, odgovoro: "Iz Daščje rijeke! Na moje dodatno pitanje: A dje ti je to? Odmah izpod Musine jame, glasio je odgovor", radi čega je nagradjen aplauzom.

 

 

 

Drugi po redu promoter književnik Rifat Stanković pročitao je tekst Faiza Softića kojim se opisuje dogadjaj i stradanje svatova. Prikazao je glavne likove koji se u knjizi pominju, kao i sporedne uloge počev od komandanta tvrdjave do surladzija i komordzija. Kao i članove pašine pratnje i druge likove.

"U ovoj legendi protkanoj prozom i epikom Ćami Ramdedović se pokazao kao talentovani epičar. Knjiga Musina jama je tako napisana da se po njoj može snimati film ili neko drugo dramsko djelo. Izuzetno kvalitetno štivo i najtoplije preporučujem za čitanje"- time je Stanković završio svoj nastup.

 

 

 

 

Književnik Faiz Softić, najprije je pozdravio prisutne rekavši da su mu mnoga lica poznata. Posebno se zahvalio gospodinu Predragu Mitroviću, direktoru Uprave za dijasporu Crne Gore, koji stigne tamo gdje god treba. Nema nigdje značajnijeg dogadjaja u Evropo, a da on ne stigne. Kako?! I sam se začudio, te se još jednom zahvalio gospodinu Mitroviću, radi čega je pozdravljen aplauzom prisutnih.

"Iskreno rečeno ja sam do sada bio autor mnogih knjiga. Ćamil je bio zanimljiva ličnost i prije nego se pojavila ova knjiga. Zanimljiv po tome što ima devet sinova i tri ćerke. I od sve te djece devedeset posto su obrazovani, visoko obrazovani i dobro se uklopili i snašli u društvima gdje žive i rade. Prije pet godina boravio sam u kući Ćamila Ramdedovića gdje smo razgovarali o Musinoj jami i vidio materijal na kome on dobro radi. Kasnije se knjiga pojavila na promociji u Luxemburu. Knjiga je interesanta po više aspekata. U bezdan je otišlo sto svatova, nestali su. Ali poslije se pojavljuje zlatni nakit. Putuje od kuće do kuće, od porodice do porodice došavši kod Ćamila, pa je Ćamil potodio devet sinova i tri ćerke. Zatim je nakit otišao u drugu porodicu gdje su se takodje radjala djeca i to pretežno muška, što je važno i značajno za ovu sredinu. Sad o čemu se radi? Radi se o nekom Božijem balansu. Sa jedne strane proplo u bezdan sto svatova sa nevjeston, a sa druge strane prodica koja ima nakit u posjed radja joj se puno zdrave djece". Gospodin Softić je ocijenio knjigu kao rijedak kulturni dar sa jako puno specifičnih metafora i najtoplije preporučio za čitanje.


Zapaženo je bilo izlaganje gospodina Dejana Vukovića, konzula u GK Crne Gore, promotera knjige, poklonika pisane riječi, velikog intelektualca, filantropa i reklo bi se najomiljenijeg Crnogorca u ovom dijelu Njemačke, radi njegove blage naravi i sposobnosti za jednostavnu ljudsku komunikaciju i blizinu sa svima. Gospodin Vuković je u svom kratkom i jezgrovitom izlaganju u slovu o knjizi iznio niz elemetana koji je čine vrijednom i kao takvom da zaslužuje pažnju čitalaca.

Svoje izlaganje počeo je adekvatnom komparacijom : " Uvaženi prijatelji, najljepše stranice čojstva i junaštva u Crnoj Gori ispisao je umnim perom slavni vojvoda Marko Miljanov u zrelim godinama svog života. Isto tako u zrelim godinama Ćamil Ramdedović je napisao knjigu Musina Jama. Na stoga odiše prijatnom toplinom, posebnim senzibilitetom, a naročito zrači ljubavlju prema rodnom kraju Bihoru. Musina jama je jedna saga o vitalnim bihorcima, čestitim i žilavim gorštacima i njihovom bitisanju u jednim surovim vremenima. To je priča o jednom drevnom kraju Bihoru koji je godinama unazad bio stecište trgovačkih karavana koji su išli ka Podgorici, Skadru, Dubrovniku, Tirani. To je, možemo reći, dragocijen šareni ćilim koji je , možemo reći, protkan pričama iz prošlosti, običajima folklorom i tradicijo Bihora. U osnovi to je jedna ljubavna priča koja nije ni započeta već je u duhu antičkih vremena postala tragična i prerasla u legendu Koju je Ćami Ramdedović pretočio u knjigu. Ćamil Ramdedović je svoj radni vijek proveo u medicini. Uz to je i pisac. To ga stavlja u klasu znamenitih ljudi u crnogorskoj povijesti koji su istovremeno i ljekari i pisci. Tu izmedjuostalog moramo istaći dr. Anta Gvozdenovića koji je bio diplomata, ljekar, general i putopisac za vrijeme Kralja Nikole. Bogdana Šekela, koji je takodje bio ljekar, poznati književnik i novinar... . Našeg savremenika iz Plava Senadina Pupovića koji radi u Podgoricu i piše narodnu pojeziju. Tu j sad i Ćamil Ramdedović, a moemo dodati i Rifata Stankovića koji je već treće desetljeće u medicini, a takodje piše pojeziju. Ono što je važno istaći za knjigu Musina Jama to je da je ona nastala iz naše usmene književnosti. To uzdiže Crnu Goru na jedan poseban pijedestal. Znači ta usmena književnost i narodna pojezija na kojj se napajao Ćamil Ramdedović, prvo na rodnom ognjištu, a onda i kao medicinski radnik koji je obišao i najudaljenija domaćinstva od Bihora, pa do Vasojevića dje su, možemo redji, vrlo jak korijen istočeni plodovi usmene književnosti, time se napajao. A imao je uzore u velikanima narodne pojezije u Crnoj Gori koji izmedjuostalih personifikuju Starac Milija, slijepi Ćor Husović iz Kolašina, Murat Kurtagić iz Rožaja, Radovan Bećirović iz Trebještine i naravno nenadmašni Avdo Medjedović iz Bijelog Polja. Zato sa punim pravom možemo reći da ova knjiga Musina jama obogaćuje crnogorsku književnost i kulturu. Posebno našu multikulturu jer je sačuvala od zaborava i baštini kulturnohistorijsko naslijedje Bošnjaka - muslimana u Crnoj Gori. Na kraju ja bih pročitao misao velikana Jugoslovenske književnosti Ive Andrića koja se sa punim pravom može primijeniti i na ovu knjigu, citat I.A.: NAROD PAMTI I PREPRIČAVA ONO ŠTO MOŽE DA SHVATI I ŠTO USPIJE DA PRETVORI U LEGENDU. SVE OSTALO PROLAZI MIMO NJEGA BEZ DUBLJEG TRAGA SA NEMOM RAVNODUŠNOŠĆU BEZIMENIH PRIRODNIH POJAVA NEGIRA NJEGOVU MAŠTU I NE OSTAJE U NJEGOVOM SJEĆANJU- kraj citata, posle čega je ispraćen velikim aplauzom.


Autor knjige, gospodin Ćamil Ramdedović na početku izlaganja pozdravio je prisutne, izrazio čast što su došli u tako velikom broju i zadovoljstvo što se nalazi medju njima. Istakao je da osjeća posebnu privilegiju što se ova promocija održava u Generalnom Konzulatu Crne Gore. Posebno se zahvalio Generalnom konzulu gospodinu Branislavu Karadziću sa saradnicima, a naročito gospodinu Mitroviću koji je došao iz Podgorice ispred Vlade Crene Gore. Zahvalio se promoterima kao i moderatoru gospodinu Osmanu Destanoviću za angažovanje na organizaciji promocije u Frankfurtu. Dalje je istakao da je knjiga Musina jama plod istraživanja najčuvemije legende na prostoru Bihora i šire koja se decenijama prenosila sa koljena na koljeno kroz priče dugovječnih ljudi sa tog prostora koji su živjeli od 100 do 120 godina.
"Pričali su ljudi o toj tragičnoj i bolnoj legendi. O svadbi momka iz Bihora i djevojke sa Pešteri. Priča o tragediji proširila se široko sve do Stambola jer je i otuda bilo svatova. Vrijeme u koje se ovo desilo je vrijeme Osmanskog carstva 1849 godine. Na pronadjenom nakitu utisnuta je upravo datum sa ovom godinom. Postoje eksponati iz tog vremena koji s emogu vidjeti, a nalaze se kod autora knjige, odnosno kod mene. Moja je želja bila da se legenda spasi od zaborava, što sam to i uradio. ZAto koristim ovu priliku da vas pozovem da se što češće družite i medjusobno pomažete. Ne mogu a da ne kažem iako su promoteri o tome nešto rekli. Cijeli radni vijek sam pomagao ljudima i činio dobra djela, a i meni je Bog dobro dao. Formirao sam brojniu porodicu, tri ćerke i devet sinova, sve je to zdravo i veselo ... "- poslije čega je uslijedio aplauz. Dalje je nastavio:" U mojoj porodici ima deset visokoškolskih diploma, dva su srednjoškolca, imam i pet magistarskih diploma. To je je snaga u proodici i u društvu, pi i šire, smatram u državi. Ova knjiga ne bi mogla da izadje da nisam imao snažnu podršku porodice i mojih prijatelja koji su pomagali". Na kraju se još jednom zahvalio svima i iznio spremnost za odgovore po pitanju sadržaja knjige ukoliko ima nejasnih pitanja, poslije čega je uslijedio aplauz.

Knjiga je medju publikom izazvala veliko interesovanje pa je bilo veliki broj pitanja o raznim detaljima iz sadržaja knjige. Nakon promocije organizator je priredio malu zakusku u obližnjem restoranu gdje je druženje učesnika promocije trajalo do kasno u noć.

 

Diplomatski prijem u Ambasadi Republike Kosova povodom 10 godina nezavisnosti

 

 

U četvrtak 15.03.2018 godine, Ambasador Republike Kosovo u Njemačkoj njegova exelencija ASTRIT ZEMAJ sa suprugom, priredio je svečani prijem povodom Dana državnosti Republike Kosovo u prijemnom holu Deutsche Bank - Berlin.

Pripremio: Osman Destanović

 

Na poziv njegove exelencije Ambasadora Astrita Zemaja i supruge, svečanosti proslave jubileja 10 godina državnosti Republike Kosovo, prisustvovali su i predstavnici bošnjačkog udruženja "Dijapora Bošnjaka Kosova - Njemačka" e.V. , predsjednik Osman Destanović i predstavnik udruženja Evropa za Opstinu Petnjica e.V. gospodin Mijaz Ramdedovic , te autor knjige Musina Jama gospodin Ćamil Ramdedovic. Tokom kurtoaznog razgovora sa gospodinom Ćamiom Ramdedovićem, njegova ekselencija Ambasador Kosova, gospodin Astrit Zemaj ispoljio je interesovanje za književno stvaralaštvo sandzačkog pisca i njegovu knjigu Musina jama. Gospodin Ramdedović je u kratki crtama prezentirao sadržaj knjige što je vidno oduševilo gospodina Zemaja, pogotovu što je rodjen i odrastao u Peći. Kao znak sjećanjana novo poznanstvo i u duhu zahvalnosti na pozivu u Berlin gospodin Ramdedović je poklonio Ambasadoru primjerak svoje knjige, na čemu se Nj.E. Ambasador srdačno zahvalio.

 

  • a
  • b
  • c

  • d
  • e
  • f

  • g
  • i
  • j

  • k
  • l
  • m

  • n
  • o
  • p

 

PROMOCIJA KNJIGE MUSINA JAMA


Ćamil Ramdedović - Autor knjige

Luxemburg, 10.02.2018 godine, grad Tetange, bio je mjesto kultrnog dogadjaja gdje je održana promocija knjige MUSINA JAMA autora Ćamila Ramdedovića iz Petnjice. Organizatori promocije knjige, kao i domaćini Kulturnog centra gdje se održavala promocija, nesebično su se potrudili da ukupna atmosfera bude na najvišem nivou u čemu su potpuno uspjeli.

Pripremio: Osman Destanović

Promotivni skup je otvorio gospodin Fajiz Softić, književnik i publicista iz Luxemburga, kom prilikom je pozdravio prisutne i izrazio zadovoljstvo što je  u prilici biti jedan od promotera tako važne i sadržajne knjige kao što je Musina jama. Prije svog izlaganja najavio je promotere: književnicu Selvu Šabotić-Ramčilović, gospodju Almu Mucević Čivović, gospodina Remziju Hajderpašića, književnika iz Luxemburga i autora knjige Ćamila Ramdedovića.

U nastavku, gospodin Softić je izmedjuostalog napomenuo: " Istina, mi smo ovu knjigu već promovisali ovdje u Luxemburgu, ali je važno da se opet promoviše, postavi jedna vrsta interakcije izmedju knjige, autora, promotera i publike. Iz tog razloga što su mnogi pročitali ovu knjigu i sada mogu progovoriti o tekstu. Knjiga Musina jama je vrlo interesantna knjiga. I sam sam htio pisati o tome, ali sam se obradovao kad sam saznao da je moj prijatelj Ćamil uradio mnogo toga." U daljem nastupu gospodin Softić je iscrpno iznio glavne likove knjige o čemu je slikovito, znalački i kako to književnici rade svoje utiske prenio publici.
Po završetku izlaganja gospodina Softića riječ je dobila gospodja Selava Šabotić Ramčilović književnica iz Luxemburga. Gospodja Ramčilović je pozdravila prisutne i izrazila zadovoljstvo što ima priliku da iznese svoje impresije o knizi Musina jama, prvom književnom djelu gospodina Ćamila Ramdedovića. Na početku je čestitala gospodinu Ramdedoviću na priči koju je iz višedecenijske legende pretočio u autentično prozno-epsko djelo prezentovano autentičnim jezikom Bošnjaka i nastavila:
"Bošnjaci u Bihoru, tačnije u Sandzaku, imaju svoju historiju, svoju kulturu, svoju tradiciju koja je kroz vijekove i ratove bila degradirana egzodusom i ljudskim dramama. Na sreću, u našem bošnjačkom biću je utemeljena i kultura zajedništva i humanizma što se jasno vidi kroz priču Musina jama" - nadahnuto je naglasila  gopodja Ramčilović radi čega je nagradjena aplauzom prisutnih.
Remzija Hajderpašić, književnik iz Luxemburga, na početku svog izlaganja rekao da je priča o Musinoj jami istinit dogadjaj, bar su to njegovi lični utisci,  koji zahvaljujući pripovjedaču gospodinu Ćamilu Ramdedoviću ima konture epskog dogadjaja, i to snažno da se i sam autor morao podobro namučiti kako bi  čitaoce ubijedio da se ne radi o  mitu nego o stvarnom dogadjaju.  "Ne baš davno vrijeme od nas ljudi su nosili čalmu, kako su nestale čalme tako je nestala je i riječ  kod ljudi. To je ona riječ koja se ne gazi i koja ima snagu zakletve. To tvrde ljudi u Rožaje govoreći: 'Od kako su nestali ljudi sa čalmama više čovjeku nemoš vjerovat ni na riječ, a bogomi nekima ni na zakletvu'."
Gospodin Hajderpašić je poslije interesantnog izlaganja završio  porukom da se treba napisati posebna knjiga u kojoj bi bili opisani običaji  u Bihoru i Sandzaku jer se oni razlikuju od sela do sela, navodeći konkretne primjere kod uzimanja i prstenovanja nevjeste.

Po završetku gospodina Hajderpašića, moderator Faiz Softić je prije najave sledećeg promotera uzeo malo vremena i zadržao se na motivu zlatnog nakita koji se pominje u knjizi. Zlatni nakit su pronašle žene i kružio je od porodice do porodice. U kojoj porodici se našao tu bi se radjala djeca i to pretežno mušaka, što se može protumačiti i kao Božiji dar, istakao je gospodin Softić

 Najavom promoterke Alma Mucević  Čivović koja je pročitala esej književnika Ferida Muhića ujedno recezenta knjige Musina Jama, napomenuo je da od profesora Muhića nije lako dobiti esej jer Muhićev književni opus ima veoma visoke standarde, što jasno govori o kvalitetu knjige koja se promoviše.

Gospodja Alma Mucević Čivović pročita je esej u kome se na samom početku piše: " Prva knjiga Ćamila Ramdedovića Musina jama je najorginalnija knjiga koju sam imao prilike preporučiti pažnji čitalaca. Naime, ona je ne samo napisana nego, očito i ispjevana". U dalje dijelu recenzije slikovito se opisuju književni motivi sadržani u tekstu knjige što je kulminiralo zaključkom da je pred čitaocima po mnogo čemu jedinstvena knjiga koja se izdavaču svesrdno preporučuje za štampanje, a najširoj publici za proširenje znanja, vidika i uživanje u čitanju.

Na kraju prvog dijela publici se obratio autor knjige Ćamil Ramdedović:" Poštovani  dame i gospodo, prijatelji i rodbino čast mi je i zadovljstvo što vas vidim u ovolikom broju i želim da vas sve pozdavim i poselamim. Posebno mi je drago što je promocija knjige po drugi put u Luxemburgu što me ispunjava velikim zadovoljstvom. Knjiga koja je pred vama je rezultat dugogodišnjeg istraživanja i zapisivanja. Musina jama je najčuvenija legenda na prostoru Bihora. Moja želja je bila da se ta čuvena legenda spasi od zaborava. Bio bih veoma srećan kad bi naša djeca imala u rukama knjigu o drugim brojnim legendama iz Bihora. Ovom prilikom želim da se srdačno zahvalim izdavačkoj kući "Almanah", uredniku  knjige gospodinu Faizu Softiću, kao i ostalim sagovornicima koji promovišu ovu knjigu. Posebno želim da se zahvalim mojoj brojnoj porodici koja me je snažno podržala u radu na ovoj knjizi", buile su završne riječi gospodina Ramdedovića.

U drugom dijelu kulturne večeri, gospodin Softić je podsjetio na običaj da se autor knjige ponešto pita vezano za sadržaji i postavio pitanje: "Je li se tvoj život promijenio od kako je izašla knjiga Musina jama"? Autor je potvrdio da se njegov život promijenio u pozitivnom smislu i da je radi toga veoma radostan i ponosan.


Poslije uvodnog pitanja gospodina Softića uspostavljena je komunikacija sa prisutnima i autor je odgovarao na brojna pitanja prisutnih tokom čega se razvila i interesantna diskusija.
Promociji knjige u Luxemburgu prisustvovao je veliki broj posjetilaca, među kojima su bili predstavnici bošnjačkih udruženja, kulturnog i javnog života Bošnjaka nastanjenih Luxemburgu, te prestavnici udruženja iz Njemačke. Promociji je bio prisutan i gospodin Edhem Djanović, pjesnik iz Pariza, po najavi pozdravljen velikim aplauzom prisutnih.
Knjiga je izašla iz štampe početkom 2015 godine u izdanju "Almanaha" iz Podgorice. Do sada je promovisana u Crnoj Gori, Sandzaku (Novi Pazar), i Luxsemburgu, a planirana je promocija i u Njemačkoj.
Sasvim na kraju organizator je pripremio prigodnu zakusku gdje je nastavljeno druženje sa aurtorom knjige, promoterima i književnicima do kasno u noć.

U Luksemburg odrzana javna rasprava o nacrtu zakona o izmjenama i dopunama zakona o saradnji sa iseljenicima ( Dijasporom )

U Velikom Vojvodstvu Luksemburg odrzana javna rasprava o nacrtu zakona o izmjenama i dopunama zakona o saradnji sa iseljenicima ( Dijasporom )
 


Nevzet Purišić - Holandija

-Udruzenja koja su uzela ucesce na ovoj raspravi su ;
-Montenegro Luksemburg
-Zavicajni Klub Bihor
-BKZ
-Montenegro Orang Rotterdam
-Bosnjacko Udruzenje Plavljana i Gusinjana " BEHAR" iz Holandije
 
U raspravi o PREDLOGU-u zakona o izmjenama i dopunama zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima ( Dijasporom ) prvi je uzeo rijec Purisic Nevzet ispred Bosnjackog Udruzenja Plavljana i Gusinjana " BEHAR " iz Holandije koji je u startu zatrazio da se u raspravi vrati naziv DIJASPORA umjesto Iseljenici sto je sa odobrenjem docekano kod prisutnih predstavnika ostalih odruzenja .
 
Kako su se ucesnici rasprave u narednih sahat ipo mijenjali u toliko je bilo sve uocljivije da je naziv Iseljenik neprihvatljiv i da se trazi naziv Dijaspora u daljnjoj upotrebi u " Zakon za saradnju sa Dijasporom ".
U daljoj raspravi se navodi da je za Purisica takodje sporan ( clan 1 u Prijedlogu ) 
Brisanje dijela teksta , koji u starom zakonu glasi " Mjere i pogodnosti prilikom povratna iseljenika ( dijaspore ) u Crnoj Gori.
 
 
Takodje u clan 3 u prijedlogu glasi ;
" podstice ukljucivanje iseljenika ( dijaspore ) koji su se istakli na polju privredne saradnje , a koji imaju crnogorsko drzavljanstvo, .................. ( napomene radi gos. Purisic je trazio ali nije dobio odgovor na pitanje stacemo sa nasom dijasporom koja je poslije odrzanog referenduma za samostalnost Crne Gore dobijanjem nekog drugog drzavljanstva izgubili crnogorsko a i dalje ostali vjerni i srcem i dusom svojoj maticnoj drzavi izgubili svaku dalju mogucnost da se kandiduju u rad medjunarodnih komisija za ekonomsku saradnju , koje se odrzavaju shodno bilateralnim sporazumima o ekonomskoj saradnji.
Po njemu je takodje neprihvatljiva raspodjela mandata za clanove savjeta u clanu 5 , gdje shodno broju nasih sugradjana u stranim drzavama one delegiraju svoje prestavnike u Savjet za iseljenike ( dijasporu ).
 
Stim u vezi naveo je primjer Sjedinjenih Americkih Drzava koje delegiraju 3 clana savjeta i ako se zna da u toj drzavi zivi preko pedeset hiljada nasih dijasporaca dok u Republici Hrvackoj sa tri hiljade i sesto i Luksemburg sa sedam holjada daju po dva clana savjeta.
 
U clanu 7 je trazio da se obavezno dopise " zastita licnih podataka i pravo na privatnost " sobzirom da su se svi slozili da je to od velike vaznosti prijedlog i konstatacija je usla odmah u zapisnik.
Purisic je u daljoj raspravi trazio da se clan 26b malo modifikuje i napravi preraspodjela mjesta . U tom clanu gdje se radi o postupku razrjesenja clana savjeta stoji da razresenje pokrece 1 uprava 2 savjet i 3 organizacija ili udruzenje koje ga je delegiralo , sto je po njemu neprihvatljivo i diskriminativno . I najmanja upotreba ovakvog zakona svakog clana savjeta demotivise da radi svim srcem za interes svoje zajednice ako postoji i najmanja mogucnost da kod bilo kakvog ne isto misljenja sa Upravom ili Savjetom bude proglasen personom ( non grate ). 

Za takvu smjenu Uprava i Savjet moraju prvenstveno da traze saglasnost organizacije koja je delegirala svog predstavnika i samo uz njihovo dopustenje da se predje na razrjesenje clana savjeta. Sto se njega licno tice on smatra da je svaka vrsta rasprave na ovu temu dobro dosla jer u konacnici ona je u interesu sviju nas koji cinimo crnogorsku DIJASPORU ma gdje se ona nalazila.

DEBATA: UDRUŽENJE CLM O ZAKONU O SARADNJI SA ISELJENICIMA

 

 

 

Kroz postojeći Zakon o saradnji sa iseljenicima iz 2015. godine, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji sa iseljenicima, kao i usvojenu Strategiju vlade za saradnju sa dijasporom, prilagođavanje drugih normativnih i zakonodavnih okvira i jačanje administrativnih kapaciteta Vlada Crne Gore, stvara povoljne uslove i ambijent, iskazuje volju i napore za uspostavljanje dobrih veza i saradnje sa dijasporom, imajući u vidu njene brojne resurse i potencijale, kao i ekonomski i svaki drugi značaj za državu Crnu Goru, njenu privredu i ugled u svijetu.
Postojeći zakon, njegove izmjene i dopune treba da omoguće dijaspori da bude aktivnije uključena u zakonodavna tijela i odbore, kako bi planovi i aktivnosti vlade, skupštine, lokalnih samouprava i institucija na svim nivoima koji se bave ili tiču dijaspore bili u korespondenciji sa njenim stvarnim potrebama i dugoročnim interesimam. Na taj način bi se stvorili povoljni uslovi i ambijent za njeno proaktivno uključivanje u društveni, ekonomski i politički život Crne Gore. Takođe, treba da doprinese kvalitetnijem servisiranju potreba građana dijaspore, ostvarivanju i jačanju njihovih prava u Crnoj Gori, zemljama boravka, kao i očuvanju njihovog identiteta.
Predložene izmjene i dopune aktuelnog Zakon o saradnji sa iseljenicima Crne Gore od strane predlagača u ponuđenom obliku ne odgovaraju u potpunosti trenutnim i dugoročnim potrebama i interesima dijaspore, niti države Crne Gore. Isti ne bi ostvario pravi cilj i svrhu ako se u proceduri javne rasprave ne uvaže zahtjevi, primjedbe i stavovi brojnih predstavnika udruženja i organizacija dijaspore (istaknuti na organizovanim raspravama od strane uprave za dijasporu), kao i stavovi, predlozi, mišljenja i sugestije udruzenja Cooperation Luxembourg-Montenegro koje sam u raspravi iznio kao aktuelni predsjednik udruženja.
Termin iseljenici kojim se nastoji zamijeniti dosadašnji termin dijaspora, neprihvatljiv je za dijasporu i može proizvesti brojne posledice u pravcu redukcije, umjesto unapređenja i povećanja obima naših prava u Crnoj Gori. Želimo da vjerujemo da to nije tendencija predlagača zakona da naginje u tom pravcu i ako se jasno zna da su pojmovi iseljenik i dijaspora dva razlicita pojma, koji asociraju i ukazuju na različit obim prava za ove dvije različite kategorije.
Iseljenikom se ne bi mogao nazivati neko ko ima državljanstvo matične drzave, ko ostvaruje biračko parvo, posjeduje imovinu i plaća porez, upisuje djecu i unučad poslije rodjenja u svoju matičnu državu i doprinosi znatno punjenju njenog budžeta. Dok termin dijaspora asocira na nešto aktuelno, živo, postojano, nešto što je povezano, što nije strano niti otpisano, na tkivo koje se ne može i ne treba odstraniti, i kao takvo ima brojna ili ista prava u matičnoj drzavi kao i njeni ostali građani, te parvo na zaštitu matične države.
Iseljenikom bi se mogao nazivati neko ko vuče samo korijene neke države, ne uživa niti ostvaruje nikakva prava po tom osnovu i ne podliježe zaštiti te države. Njihove uzajamne emotivne veze i odnosi mogu, ali ne moraju rezultirati uspostavljanju dobrih veza i saradnje u obostranom interesu, a sve to u zavisnosti od političke volje države, istorijskih i drugih brojnih okolnosti.
U brojnim slučajevima u svijetu građani koji privremeno ili trajno napuštaju svoju matičnu državu bivaju gradjani manjinskih naroda. Tako većina nekih država nastoji da što prije legalizuje ili podstakne etničko čišćenje, uskraćujući ili otežavajuci ostvarivanje brojnih prava i eventualni povratak dijela svojih gradjana. U poslednje vrijeme od strane brojnih država svesno se manipulise terminologijom i umjesto termina dijaspora uvodi termin iseljenici, iz politickih i drugih razloga i motiva.
Za nas u dijaspori ovo pitanje naziva dugoročno je jako važno u pravnom, političkom, istorijskom i svakom drugom kontekstu, posebno imajući u vidu našu privrženost i potrebu da se ne odričemo države Crne Gore, kao i činjenicu da su vlasti promenljiva kategorija i da na ova pitanja mogu da gledaju sa više ili manje razumijevanja i senzibiliteta.
Praksu upisivanja naše novorođene djece i unucadi u Crnu Goru treba nastavljati u kontinuitetu, kako bi za naše potomke očuvali status maticne drzave, a ne samo države porijekla.
Ono što bi bila druga velika primjedba na pomenuti Zakon i njegove predložene izmjene i dopune odnosi se na način kandidovanja predstavnika dijaspore u skupštinski savjet Crne Gore za saradnju sa dijasporom, uslove koje trebaju da ispunjavaju kandidati i nedostatak valjanih kriterijuma za njihov izbor.
Udruženje Cooperation Luxembourg-Montenegro je čvrstog stava i uvjerenja da kandidati koji se predlažu i biraju za funkciju člana savjeta po bilo kom osnovu moraju biti osobe od znanja, kapaciteta i integriteta, da posjeduju minimalno višu školsku spremu. Osim za kandidate udruženja, srednju stručnu spremu, koji su se svojim radom znanjem i aktivnostima posebno istakli i zadobili povjerenje i podršku drugih klubova, udruženja i građana dijaspore. S tim što bi se ovakva mogućnost koristila kao izuzetak, a ne kao ustaljena praksa, i sve to u cilju obezbijeđivanja uslova i pretpostavke da će izabrani kandidat moći sa uspjehom da obavlja ovu vrlo važnu funkciju, i opravda očekivanja građana dijaspore.
Takođe, mišljenja smo i stava da zakonom treba predvidjeti mogućnost samostalnog kandidovanja istaknutih pojedinaca i da se pri izboru u povlašćenom položaju ne uzimaju kandidati udruženja, već da prednost imaju lična biografija kandidata, njegova školska sprema, njegovo viđenje funkcije, očekivanja, motivi, lični planovi, kao i drugi kriterijumi.. Sve ove kao i druge neophodne kriterijume predlagač zakona treba utvrditi po značaju i važnosti za vrednovanje i izbor članova savjeta.
Predlogom izmjena Zakona predviđeno je da uprava za dijasporu u savjet bira pet istaknutih ličnosti iz redova dijaspore. Naš predlog je da je nephodno predvidjeti da osobe koje se imenuju na ovaj način ispunjavaju takodje uslove i kriterijume koji će se predvidjeti za sve ostale kandidate, kao i poseban uslov da su se istakli i afirmisali u oblasti: nauke, culture, umjetnosti i sporta.
Dijaspora Crne Gore je vrlo moćna i obrazovana, ona zaslužuje da bude partner u saradnji sa svojom matičnom drzavom i da doprinosi njenom ukupnom razvoju i ugledu u svijetu. Ugled dijaspore ne treba srozavati onemogućavanjem da se njeni visokoobrazovani, sposobni, kredibilni kadrovi i istaknuti pojedinci inkorporiraju u institucije Crne Gore favorizovanjem podobnih pojedinaca ili udruženja. Od članova savjeta se očekuje da zastupaju interese čitave dijaspore, a ne samo uske interese udruženja koje ga je delegiralo.
Predlagač zakona ponuđenim zakonskim rješenjima za izbor članova skupštinskog savjeta, kroz stroge i visoke kriterijume za vrednovanje, treba da predvidi takve uslove koji će davati isključivu prednost kvalitetu u odnosu na formalnost, površnost i kvantitet čime će spriječiti mogućnost da ove značajne funkcije dobijaju isključivo podobni na racun obrazovanih, sposobnih ljudi koji će znati na pravi način da zastupaju interese Crne Gore, njenih građana i dijaspore.

Predsjednik udruženja CLM,
Alija Sijarić

Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji CG sa iseljenicima.

U subotu 02. Decembra 2017. godine – u prostorijama Generalnog konzulata  Crne Gore u Frankfurtu, Njemačka,  održana je Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji CG sa iseljenicima.

Pripremio:Osman Destanović

Uvidom u Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji CG sa iseljenicima koji je Uprava prethodno dostavila svim iseljeničkim organizacijama, konstatovano je koje su zakonske odredbe predloženim Nacrtom najviše pretrpjele izmjene i dopune, shodno njihovoj dosadašnjoj primjeni u praksi. Predstavnici dijaspore iznijeli su svoje prijedloge na određene dijelove dostavljenog Nacrta, koji će dalje biti proslijeđeni Radnoj grupi na razmatranje.

skup

 

Pored predstavnika organizacija iz udruženja dijaspore u Njemačkoj, Javnoj raspravi su prisustvovali  direktor Uprave za dijasporu i potpredsjednik Radne grupe mr Predrag Mitrović, II sekretar Milica Radojičić, konzul Dejan Vuković i generalni konzul CG u Frankfurtu Branislav Karadzić koji je ujedno bio moderator ovog skupa.

Višesatna Javna rasprava  protekla je u konstruktivnoj atmosferi, razmjeni mišljenja i veoma aktivnom  nastupu učesnika. Izdvajamo nekoliko interesantnih diskusija.
Gospodin Mijaz Ramdedović, predstavnik udruženja Evropa za Opštinu Petnjica iz Hannovera, prvi je dobio riječ i  imao vrlo zapaženu diskusiju na koju su se nadovezali i ostali učesnici rasprave.

 Ko smo to mi? Kako nam je ime? Dijaspora ili iseljenici?

Sta znaci naziv Dijaspora? Trazeci znacenje na wikipediji i drugoj literaturi dosli sam do sledece definicije
Dijaspora znaci u rasijanje,rasulost,rasejanost odnosi se na jevreje i grke koji su rasejani po drugim zemljama, u bratstvima: clanovi koji stanuju odvojeno. Naziv za bilo koji dio biljke koji se prirodnim putem odvaja od nje i dalje sam razmnozava.

Iseljenik ili Iseljeništvo (iz HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Latinski_jezik" \o "Latinski jezik"lat. ex migrare seliti se) je proces odseljavanja stanovništva s nekog prostora uzrokovan njegovim određenim, za stanovništvo odbojnim faktorima, ili - češće - jačim privlačnim faktorima nekog drugog prostora, u koji se stanovništvo seli.

Iseljenici napustaju dragovoljno ili pod prisilom svoje domove iz HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomija" \o "Ekonomija"ekonomskih, HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Religija" \o "Religija"vjerskih HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika" \o "Politika"političkih ili is osobnih razloga.Iseljenici dolaze kao HYPERLINK "https://hr.wikipedia.org/wiki/Doseljenici" \o "Doseljenici"doseljenici u stranu zemlji
„Mišljenja smo da je naziv „dijaspora“ prihvatljiviji onom dijelu gradjana  koji su državljani Crne Gore tj. posjeduju licna dokument, pasoš ili ličnu kartu te  doživljavaju Crnu Goru kao svoju domovinu, državu svog korijena, porijekla i državu u koju žele investirati, graditi je i pomagati, i na kraju se u nju vratiti .
Naziv  „iseljenik“ je je možda prihvatljiviji za one gradjane porijeklom iz Crne Gore koji su se odrekli državljanstva Crne Gore pa su u tom  smislu trajno orijentisani da žive u neku drugu zemlju, zemlju koja ih je prihvatila i u kojoj su stekli status državljanstva.
Gradjanima koji imaju državljanstvo Crne Gore nametati naziv „iseljenik“ konačno  znaci moralno oduzimanje državljanstva, č ime se skoro explicitno šalje poruka da ih se Crna Gora odrice za sva vremena. Vjerujemo da Crna Gora ovim zakonomž eli postici sasvim suprotno, da podstice vracanje naših gradjana a ne da ih tjera iz Crne Gore.
Shodno rečenom, predlažemo radnoj grupi, nadležnoj za izradu i dopunu Zakona o saradnji sa iseljenicima da prije svega kroz izmjene ovog Zakona, kao i u svim drugim aktimau vezi sa ovim zakonom, naziv „iseljenik“ zamijeni, ili, u najmanju ruku dopuni sa nazivom „dijaspora“.
Gospodin Ramdedovic je u daljem nadasve emotivnom obracanju prisutnima apelovao da svako od sebe da svoj doprinos kako bi svi u ovom vremenu,koje nazalost brzo prolazi,  mogli odraditi nesto korisno sa svoju domovinu, imajuci u vidu da je svaki pojedinac vrlo vazan te da  imamo vrlo uspjesnu dijasporu koja  je voljna i spremna za ulaganje  samo se treba pronaci modus zajednickog rada. U ovom kontekstu veliku i vaznu ulogu igra Uprava za dijasporu te je apelovao da se kroz ovaj zakon jos vise i jace izrazi  i regulise  ekonomsi  i privredni znacaj ovog zakona za saradnju Crne Gore sa dijasporom.
„Mi iz dijaspore koji ovo radimo, radimo kao patriote da bi odradili nesto korisno za nas, nasu djecu i nasu domovinu. Vi iz Crne Gore koji nam sada dajete ime, posto nasa udruzenja nijesu ili nijesu mogli da budu tamo na mjestu odlucivanja upozoravamo da nijesmo djeca/novorodjencad vec da i mi zelimo  da se pitamo i odlucimo o nasem imenu i nasem statusu kroz ovaj zakon. Mi se zahvaljujemo i pozdravljamo ovakav vid komunikacije sa dijasporom gde ste Vi iz upraveza dijasporu  pokrenuli ove javne rasprave i zato vam hvala i to je dobra poruka.
Zato apelujemo da budemo pametni i mudri kako Vi tako i mi a u nadi da ce nadlezni predstavnici, radna grupa sve do najveceg nivoa odlucivanja uvidjeti vaznost dijaspore za nasu domovinu  „Dijete kad se odvoji od majke tek onda vidi sta je majka i koliko ona znaci u tom smisli nemojte od nas sirocad praviti“.

 Ne smatramo sebe iseljenicima već dijasporom

 Beka Seljimanjin, predsjednik Plavskogusinjsog Merhamta iz Olpi.

 „ Vidite naši gastarbajteri, odnosno gradjani na privremenom radu u inostranatvu, ta generacija ljudi koji su dolje rođeni ovdje radili i zaradili svoju mirovinu vracaju se u svoj zavičaj kao penzioneri neki stalno, a drugi provedu i po 9 mjeseci godišnje u zavicaju. Meni je poznato više od 20 takvih slučajeva . I mi razmišljamo isto tako i zato ne smatramo sebe iseljenicima. Mi živimo danas ovdje sjutra možemo da se vratim u svoj rodni kraj šta smo onda doseljenici? Mi u CG posjedujemo svoju imovinu izmiravamo naše porezke obaveze možda i savjesnije nego neki stalni stanovnici. Dajemo svoj maksimalan doprinos u društveno političkim životu ne samo 2006.god. Ovaj naziv iseljenik može da nas uvodi u drugu kategoriju gradjana CG, kao takvi mi nećemo imati pravo glasa u svojoj državi, vjerovatno ćemo plaćati i veće porezke obaveze, tretirat će nas u svojoj zemlji kao strance. I ko zna još kakve negativne posledice. Ovaj naziv je za nas diskriminatorski i mi ćemo ovaj naziv ukoliko se on usvoji protiv naše volje ignorisati. Mi smo spremni i na kompromise da se nadje adekvatan naziv. U suprotnom mi ostajemo Dijaspora.

 Naziv iseljenik neprihvatljiv.

Sokoli Dacic, dopredsjednik SCANJ-a iz Frankfurta.

 "Nikad necu prihvatiti naziv iseljenik. Iseljenik je za mene, onaj koji se odselio iz svoje matične države. Posto sam ja prvi koji je pokrenuo pitanje za naziv "Iseljenik" a to se desilo 08.09.2017, kada su se na poziv SCANJ-a gostovali Vladika Mihailo i glavni Muftija islamske zajednice Bosnjaka u Njemacku Efendija Pašo Fetić. Tu sam dobio podršku od svija, da taj termin za nas nije pravilan. Danas u Konzulatu, Upravi za dijasporu sam skrenuo pažnju, da država i tekako treba da vodi računa i obrati paznju za svakoga njenog državljanina, jer toliko smo mali i to ne bi smeli da se i dalje rasipa. A vi me možete tako nazvati ili to nametnuti ali ja i mi to ne prihvatamo. Radna grupa za izmjene i dopune zakona treba to da shvati?

 

 Mi smo Crnogorska dijaspora

Šaban Crnovrsanin, predstavnik udruženja Montehees iz Frankfurta.

 “Ja sam mislio da ćemo se pojedinačno izjašnjavati po tačkama izmjenama i dopunama zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima, lično se slažem sa 80% ovoga što su ovi ljudi govorili. Imam prijedlog i mislim da je naziv iseljenik neprihvatljiv te da smo mi Crnogorska dijaspora. Moje dijete ili naša djeca drže veliku Crnogorsku zastavu u sobi i sada ja treba sa mu kažem da je on iseljenik. To je neprihvatljivo”.
 U daljem izlaganju gospodin Crnovršanin je vrlo iscrpno i detaljno dao konkretne prijedloge izmjena i dopuna zakona o saradnji Crne Gore sa crnogorskom dijasporom. Ovdje se izdvaja, između ostalih, jedan vrlo interesantan prijedlog: član 11, unapređivanje privrednog partnerstva, gde bi se od Uprave za dijasporu zahtijevalo ili očekivalo da u saradnji sa opštinama prikuplja sve interesantne projekte kao takve na jednom mjestu i plasira ih prema dijaspori sa ciljem lobiranja za njihovo izvršavanje, ostvarivanje i konkretne investicije.

Koristiti pravilnu terminologiju

Osman Destanović, Predsjednik UDBK-Njemačka iz Gütersloha.

" Prijedlozi izmjena koje smo pripremili za ovu priliku sadržani su u dokumentu koji je gospodin Miloš Bukilić proslijedio Upravi za dijasporu, tako da sad ne bih oduzimao vrijeme po tom pitanju sobzirom da su predhodnici u svojim diskusijama rekli srž. Predlažem da se tokom izrade zakona koristi pravilna terminologija. Dakle, meni lično je svejedno koji će se naziv koristiti DIJASPORA ili ISELJENICI, smatram da je u pitanju ugra riječi. Što bi naš narod rekao:' Nije šija nego vrat'.  Naziv: CRNOGORSKA dijaspora ili CRNOGORSKI iseljenici, kako god bilo, nije adekvatan. Po mom mišljenju Logičnije  i pravilnije bilo bi: DIJASPORA CRNE GORE ili ISELJENIŠTVO CRNE GORE. Ne iz razloga što neko ima nešto protiv pridjeva "crnogorski", već što takav izraz ukazuje na samo jednu etničku zajednicu. Izraz DIJASPORA CRNE GORE  ili ISELJENIŠTVO CRNE GORE jasno ukazuje na državnu pripadnost svih koji otuda dolaze. Tako imamo nazive: Vojska Crne Gore, a ne Crnogorska vojska, dalje: Generalni Konzulat Crne Gore, Uprava za dijasporu Crne Gore ... i td.. Sve druge institucije nose takav naziv.  Po ovom prijedlogu akcenat se stavlja na državu Crnu Goru, a ne na etničku zajednicu.

Gradjani Crne Gore u dijaspori

Miloš Bukilić, predstavnik udruženja Montewuppertal iz Wuppertala

Do jučerasnje javne rasprave nijesam pridavao potrebnu paznju značenju pojmova "dijaspora" i "iseljenistvo". Slusajuci jucerasnju argumentaciju odlucio sam da se time pozabavim. Mi smo gradjani Crne Gore koju zive i rade van granica svoje drzave. Nijesmo se iselili. Nijesmo je zaboravili. Ne trudimo se da prekinemo sve veze sa njom. I dalje imamo crnogorsko drzavljanstvo. I dalje je dozivljavamo kao svoju drzavu. Ucimo nasu djecu crnogorskom jeziku, tradiciji, obicajima. Ucimo ih da vole i postuju svoju drzavu, rodjake i prijatelje koji u njoj zive. Zato nijesmo "iseljenici" već gradjani Crne Gore u dijaspori ili rasijanju. Time ne smanjujemo nasu brojnost vec je umnozavamo u razlicitim drzavama i na razlicitim kontinentima. I primarno nadlezna institucija u nasoj drzavi se zove "Uprava za dijasporu", ne "Uprava za iseljenistvo". Zato se javlja dodatna sumnja sto se krije iza razlicitih pojmova koji, na prvi pogled, znace isto a bitno i sustinski se razlikuju. Nakon svega, ostaje mi da podrzim udruzenja koja su juce otvorila raspravu na ovu temu i zahvalim se na pravom sagledavanju bitnih cinjenica.

 

Maćehinsko ponašanje države

Rifat Stanković, predsjednik SCANJ-a iz Frankfurta

”Nasilno ispisivanje iz državljanstva nije dobra poruka. Zašto se nama ne omogući da zadržimo pasoš? Država se ponaša kao maćeha... Maćeha koja nije to dijete rodila! Ali mene je majka Crna Gora iznjedrila, ali me se stime odrekla. Treba naći Modus koji treba da zadovolji i nas koji imamo nasljedstva i koji dalje ulažemo u našu domovinu i slično. Odrediti mjesto 'Ekonomskom pasošu'.

 

 

Zastupati stavove većine

Nenad Popović, predsjendik Savjeta za dijasporu Crne Gore


Gospodin Nenad Popović je rekao da on ne vidi neku veliku razliku u ovim nazivima te da je za njega sve jedno kakav će naziv biti, a s'obzirom da je on predsjednik Savjeta za dijasporu Crne Gore i član je radne grupe, maksimalno će se založiti da naš stav prenese u radnu grupu i ostale članove informiše o našim nastojanjima. Ostali članovi diskusije su tražili ne samo da informiše nego da se maksimalno založi i to prenese ovako kako smo to mi ovdje predstavili i on treba to tamo da prezentira. Gospodin Popović se složio sa ovim konstatacijama i napomenuo bez obzira šta on lično misli da će zastupati mišljenje i stavove većine dijaspore iskazane na ovoj Javnoj raspravi.

 Diskusije dinamične, prijedlozi korisni

Predrag MItroivć, Direktor Uprave za dijasporu Crne Gore

Gospodin Mitrović bio verlo aktivan dajući odgovore na sva pojedinačna pitanja prisutnih, te pojašnjavao nejasne stavke iz prijedloga zakona koje su prestavljale nejasnoću. Rezimirajuću tok Javne rasprave izrazio je svoje zadovoljstvo radi ispoljenog interesovanja i mnogobrojnih prijedloga iznešenih tokom rasprave. Posebno je istakao da je stekao utisak o terminima ISELJENIŠTVO vs. DIJASPORA u korist termina DIJASPORA što su doprinijeli argumenti koje su diskutanti iznosili vrlo razgovijetno. Rekao je da će radnoj grupi prenijeti svoje utiske i stav, ali da ne može prejudicirati ishod sobzirom na brojnost člsnova radne grupe i prijedloga dijaspore iz drugih država i kontinenata.

Na kraju debate nije izostavio zahvaliti se prisutnim članovima skupa koji su došli iz udaljenih krajeva Njemačke od po vieše stotina kilometara. Po završetku Javne rasprave Generalni konzul gospodoin Karadzić je sa svojim saradnicima priredio zakusku kako to nalažu dobri običaji odličnog domaćina.