Agrarni odnosi u Bihoru

AGRARNI ODNOSI U BIHORU POSLIJE  PRVOG I DRUGOG SVJETSKOG RATA

Iz knjige Prof.dr R.Hajdarpašića: BOSNA I BOŠNJACI BIHORA , Sarajevo, 1997 godine.

Priredio: Dr Šemsudin Hadrović

 


U kontekstu rješavanja najvažnijih reformskih pitanja poslije oba svjetska rata, nezaobilazno su procesi pogadjali i region Bihora.
Bio je više nego upadljiv način kako su  vlasti u  državi Srba,  Hrvata i Slovenaca riješili pitanje čifčija, kroz uredjenje postojećih agrarnih odnosa.


Prva agrarna reforma je provedena  februara 1919 godine. Deklarativno su se vlasti zalagale za „ pravednu nadoknadu“ vlasnicima oduzetih posjeda, a ustvari se toga nisu pridržavali. Po završetku prvog svjetskog rata nastavljeno je naseljavnje Bihora, Sandžaka, Kosova i Metohije a sve u smislu:
-    promjene nacionalne strukture stanovništva
-   zbrinjavanje siromašnog stanovništva Crne Gore, koje je tokom ratova osiromašilo
Oduzete površine od aga i begova su dijeljene doseljenom  crnogorskom stanovništvu.
Na osnovu tadašnjih jugoslovenskih propisa, zemlja se dodjeljivala:
    •    Siromašnim doseljenicima i srpskom gradskom življu.
    •    Srpskim dobrovoljcima
    •    Nižim crnogorskim državnim službenicima
    •    Siromašnim seljacima, doseleinim sa crnogorskog krša, od jednog do pet rala.

 


Ističemo ovom prilikom da je od 1919 godine do aprila 1941 godinena čitavom području Sandžaka, Kosova i Metohije oduzeto  i „ ograničeno“ za agrarnu reformu 340.080 ha, a srpskim porodicama podijeljeno 186.166 ha. A 153.914 ha je tada  ostalo nedodijeljeno . Od ukupne površine na Sandžak i Bihor je otpalo 219.999 ha, i od toga je podijeljeno 120.672 ha. 99.327 ha je ostalo nepodijeljeno.

U toku donošenja budžeta u Kraljevini Jugoslaviji za 1939/40 god. U plodnim župama Bihora je za svrhu agrarne reforme „ izuzeto-ograničeno“ ukupno  40.560 ha, od čega su crnogorski dobrovoljci dobili 2.327 ha.
U toku naseljavanja  u Sandžaku i Bihoru prvenstveno se doseljeničkim familijama dodjeljivala zemlja aga i begova, vakufske zemlje, utrine i neobradjene površine. Posebno je bilo neometano naseljavanje onih imanja čiji su vlasnici, jednostavno ostavljali zemlju i odlazili, uglavnom za Tursku. Pojedini muslimanski vlasnici su se morali odreći „ viška „ zemljišta, koje je takodje dodjeljivano crnogorskim doseljenicima. Poseban je primjer drastičnog oduzimanja posjeda u Radulićima, Zatonu, Podima i Bistrici.
Minimum dodijeljenog posjeda nije mogao biti manji od 3 ha. Obično se kretao od 3-7 ha. Bilo je slučajeva kada su se vlasnici odupirali ovoj vrsti državnog terora, ulagali žalbe organima vlade u Beogradu. Pri tome  je vlada koristila sve administrativne zapreke, kako se pravo vlasnika nebi moglo ostvariti. Najčešći je bio slučaj „ zastarjevanja“ predmeta, kašnjenja proceduralnih postupaka žalitelja i sl.

U medjuvremenu su daljim “ reformama“,  čifčije-obradjivači zemljišta , postajali preko noći vlasnici tudje zemlje, gdje se u nekim slučajevima nalagala isplata vlasniku  u toku 10 godina, ali se to vrlo rijetko dešavalo. Diskriminacija muslimanskog stanovništva je bila apsolutna, tako da su mnogi od njih, a naročito oni siromašniji jednostavno napuštali i to malo zemlje i odlazili u druge krajeve. Na napuštenim imanjima Bošnjaka naseljavani su stanovnici pravoslavne provenijencije. ( vidi prilog 1,2,3,4,5).

AGRARNO PITANJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

„ Nakon okupacije zemlje 1941 godine, te jakim četničkim terorom na području Bihora, veliki broj stanovništva je morao odseliti u druga mjesta, a najviše u Tursku, pa je to zemljište ostalo u rukama crnogorskih domaćinstava“ .
Nakon oslobodjenja , 1945 godine ponovo se prilazi rješavanju agrarnog pitanja. Izmedju ostalog( Vojvodina, Kosovo i Metohija) tim zakonom se obuhvata i prostor Sandžaka i Bihora u kojima je bilo malo onih domaćinstava koja su imala više od 8 ha obradivog zemljišta.
Mješovita komisija NR Srbije, a u dijelu Bihora Crne Gore. U Bihoru već tada nije bilo potrebe za naknadnom revizijom, jer je vrlo malo domaćinstava raspolagalo zemljištem koje je bilo mimo Zakona o reviziji. Kasnije je odredjena još jedna komisija koja se bavila revizijom rada Mješovite komisije, na čiji je rad bilo mnogo primjedbi, naročito na Kosovu i Metohiji. Nakon izvjesnog vremena predsjednik Federativne Narodne  Republike  Jugoslavije ( FNRJ), Josip Broz Tito je obustavio dalje oduzimanje zemljišta, naročito na Kosovu i Metohiji. Pošto je ostao veliki broj neriješenih slučajeva, u drugoj polovini 1946 godine se nadležnost ovog pitanja prebacuje na lokalne organe uprave ( opštine), koje su nastavile sa daljim rješavanjem
Spornih slučajeva. Tokom ljeta 1946 god.  Na području Sandžaka, Kosova i Metohije i Bihora radilo je 13 revizionih komisija,  koje su do polovine oktobra „ završile posao“ oko vraćanja nepravedno oduzetog zemljišta.

 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Refreširaj