Nedavno održani referendum je uoči izbora (?) iznova  aktuelizovao pitanje: radi li o novom predizbornom triku i obmani ili o ispunjenju zakonom  predviđene procedure? Argumenti onih koji tvrde da se radi o predizbornoj manipulaciji uglavnom počivaju na predhodnim iskustvima, koja obiluju predizbornim lažima, obmanama i prevarama.

Piše dr.Šerbo Rastoder

 Javnost se podsjeća da su sve predhodne inicijative prošle neslavno (do sada ih je bilo četiri) i uz stalno obmanjivanje građana Bihora. Narod dobro pamti "bjekstvo" poslanika DPS-a sa skupštinske sjednice da bi se izbjeglo izglasavanje odluke o povratku Petnjici statusa opštine.
Zanimljivo je bilo objašnjenje tog poslanika, koji se pravdao činjenicom da  nije on "izašao", vlast bi već našla nekog "drugog" koji bi obavio posao umjesto njega.
Princip  po kojem je "izdaja naroda" stvar političke nužde i lične procjene i "grijeh" koji će narod "oprati " već na sljedećim izborima,  svjedoči ne samo o političkoj nezrelosti naroda, već i elite koja bi trebala da mu služi.
Naime, u uređenim zemljama, sudbina poslanika zavisi od "narodne volje", dok kod nas sudbina naroda zavisi od trenutnog stanja na političkoj berzi i procjene šta je vrednije: "partija"ili "narod"? Nema  zvaničnika iz vrha vlasti koji nije u predizbornoj kampanji "obećao" povratak opštine.


Pri tome se znalo da za Bihorce pitanje opštine nije prosto pitanje administrativnog preuređenja već pitanje opstanka i najvažnije egzistencijalno pitanje. Sudeći, dakle, na osnovu dosadašnjeg iskustva, teško se čemu dobrom nadati.
No, nada umire posljednja. Da nije tako, ne bi se desilo da se širom svijeta organizuje potpisivanje "peticije"  za povratak opštine. Do sada je tekst sa jednostavnim zahtjevom "da je došlo vrijeme da tri iseljene Petnjice preuzmu odgovornost za onu četvrtu koja je "ostala u zavičaju" potpisalo više hiljada iseljenika sa ovog područja.

Pohrlili su iz svih krajeva svijeta da "daju glas za opštinu" misleći da ako su mogli glasati za državu, valjda mogu i za opštinu.


Da samo ovdje postoji princip ko može za veće ne može za manje, uvjerio se značajan broj onih koji su vraćeni sa biračkih mjesta uz obrazloženje da nijesu upisani u biračke spiskove. No i pored toga, impresivan broj izašlih na referendumu (oko 75%) skoro jednoglasno je podržalo zahtjev za povratkom opstine (oko 99,32%). Glasovi protiv bili su kuriozitet te ih vrijedi evidentirati: 
Petnjica (1), Radmance (2), Trpezi (4), Vrbica (2), ili ukupno 9 glasova protiv naspram 4.642 za ili (99,32%: 0,19%). Uz to su bila 23 nevažeća listića. Ovako plebiscitiran iskaz narodne volje proveden uz maksimalno zalaganje entuzijasta iz Odbora za povratak opštine, može značiti samo jedno.


Narod je rekao šta želi. Da li može ponovo biti prevaren? Tvrdim da NE. Zašto? Zato što bi to onda bila zaslužena i dogovorena prevara. Narod koji na to pristaje, to i zaslužuje. Ne može se prevareni prevariti, ako to ne želi...
Ali,  bi to bilo mnogo veća prevara prema njihovim predstavnicima od kojih je sastavljena vlast (DPS, SDP, BS). Teško da bi se iko od njih mogao opravdati. "Partija " ili "narod " pitanje je sad?"Partija i narod" je nemoguća kombinacija bar za one koji imaju mrvicu morala i odgovornosti.


Do sada su uradili sve što predvidja "zakon". Saglasno tom istom zakonu na potezu je vlada, koja formira komisiju na osnovu čijeg mišljenja treba da se uobliči njen stav. Vlada bi morala da svoj stav objelodani prije izbora. U protivnom, sve će biti kao i prije. Ali je neizvjesno šta će biti poslije?
Budimo realni - tražimo nemoguće. Neka ovo bude početak nove političke prakse u kojoj će se ispunjavati obećanja. U protivnom, svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Nijesmo valjda mi toliko ukleti da to ne vidimo? Što će slijepcu naočare? Na kraju se, za svaki slučaj, podsjetimo  stihova pjesnika Rajka Joličića:


Sabah zoru probudile ptice
Ja odlazim u svijet iz Petnjice
Proljeće  je, zumbuli cvjetaju
Zbogom ostaj mili zavičaju.


Suština je u tome. Došao je krajnji momenat kada treba donijeti odluku o povratku Petnjici statusa opštine. Svaka druga odluka bi značila da se čeka vrijeme kada se ona ne bude imala kome povratiti. Ako je to cilj, onda je bar minimalno pošteno reći to naglas.